Annie Reneau majka je troje djece i blogerica. Ima dvije curice i dječaka. Nije vjerovala kada su drugi govorili da je veza između dječaka i mame drugačija. Sve dok nije dobila sina. Njezinu ispovijest s njenog bloga Scary Mommy prenosimo u cijelosti.
“Naših prvih dvoje djece bile su djevojčice, što je meni bilo savršeno. Volim svoje cure. Razumijem djevojčice.
Kad sam saznala da je naše treće dijete dečko, malo sam se uplašila. Što ću s dječakom? Bojala sam se da ga neću razumjeti. Još gore, bojala sam se da ga neću voljeti onoliko koliko volim svoje curice.
Mame dječaka neprestano su mi govorile da nema ništa na svijetu poput veze majke i sina. One su to non stop govorile, ali ja to nisam mogla zamisliti. Zaključila sam da su one jednostavno “mame dječaka” koje su oduvijek željele dečke, dobile ih i obožavaju ih. Nisam im željela reći da zapravo nisam željela dječaka, ne razumijem ih, i iskreno bojala sam se da neću moći voljeti dječaka.
Potom se rodio naš sin. I u narednih sedam godina, doživjela sam ono što su mi te mame govorile. Bez obzira koliko sam vezana uz svoje curice i bez obzira koliko smo bliske, postoji nešto između dječaka i njegove mame što je kvalitativno drugačije. Teško je objasniti zašto je ta veza drugačija – jednostavno jest.
Jedna od stvari kojih sam se najviše pribojavala kod djece s Y kromosomom je njihovo divljaštvo. Naša prva kćer bila je super nježna, druga je nešto više divlja, ali ni jedna se nije mogla uspoređivati s njihovim rođacima dečkima po divljem nastupu. A naš dječak je svakako stigao na svijet s ekstra dozom fizičke energije. Neki bi rekli “pravi dečko”.
No s tom energijom stigla je i nevjerovatna slatkoća kojom pokazuje svoju ljubav prema meni. Kad se moj sin mazi, njegovo se cijelo tijelo stopi sa mnom. Dok je bio predškolac, uhvatio bi me za obraze, ljubio me po cijelom licu i govorio: “Maaamaaaa, volim te tako puno!” Više puta mi je rekao da se želi oženiti sa mnom. Voli me snagom i intenzitetom koja je jednostavno drugačija od ljubavi mojih cura.
A moji osjećaji za njega su također kvalitativno drugačiji od osjećaja koje imam za svoje cure. Dok sam poprilično nepopustljiva za “puppy” pogled svojih cura, očima mog sina ipak nešto teže odolijevam. Možda je to zato što je on beba porodice, ali moj muž smatra da to nije razlog. On tako reaguje na naše cure. Kad ga one tužno pogledaju, on se jednostavno rastopi. Moj sin može samo malo pokazati šarma i ja sam gotova.
Stvarno nisam očekivala da će biti toliko drugačije. Nisam generalno jedna od onih koje određena ponašanja pripisuju spolu, i uvijek su mi zvučali pomalo seksistički opisi mama s njihovim sinovima kada su govorile da su to drugačiji odnosi nego s kćerima. Ali i prema mom iskustvu – istina je.
Dječaci jednostavno obožavaju svoje mame. A osjećaj je obostran.
Još uvijek sam nesigurna i i imam strahove oko podizanja svog sina. I dalje ne bih mijenjala odnos koji imam sa svojim kćerima ni za što na svijetu. I dalje se više mogu poistovjetiti sa svojim kćerima. No moj sin ispunjava mjesto u mom srcu za koje nisam znala ni da je tu. Odnos s mojim malim dječakom me preobratio i transformisao.
Mame i dječaka i djevojčica – barem sve one koje sam ja upoznala – mogu se poistovjetiti s posebnom vezom mama sa svojim sinovima. Starije mame su mi rekle da to obožavanje i divljenje zapravo nikad ne prestane. Zaista računam na to jer bi mi srce puklo da bude drugačije.
Moj slatki dječak jednom će postati slatki muškarac. Imat će puno drugih ljubavi u svom životu, a ja ću se rado maknuti kada one dođu. Zato što znam da bez obzira što će svoje srce dati drugoj, u njemu će uvijek postojati mjesto za mene. Ništa ne može zamijeniti vezu između dječaka i njegove mame.”
Izvor: novi.ba
